Srbijom se “juri” 30 km/h
Stanje srpskih željeznica daleko je od potreba gospodarstva i graÄ‘ana. Ona desetljećima zaostaje u odnosu na europske zemlje. Izvjesnu nadu pruža obnova suradnje Srbije, Hrvatske i Slovenije. O loÅ¡em stanju željezniÄke infrastrukture u susjednoj Srbiji pisao je Deutsche Welle.
Mreža pruga u Srbiji je stara viÅ¡e od jednog stoljeća, a preko polovice svih pruga izgraÄ‘ene su joÅ¡ u 19.stoljeću. KroniÄno zanemarivanje srpskih pruga uvjetovalo je djelimiÄne popravke pružnih pravaca, pa je tako u prethodnim desetljećima godiÅ¡nje obnovljeno svega 41 kilometar pruga. Prema nekim podacima, za normalno održavanje te infrastrukture potreban je popravak od oko 200 kilometara pruga godiÅ¡nje.
Rezultat svega toga je prevoz robe i putnika kao prije sto godina, kaže za Deutsche Welle  Jelica Putniković, urednik online Balkan magazina. Željeznica, iako jedan od najjeftinijih naÄina teretnog prometa, takoÄ‘er nije iskoriÅ¡tena u dovoljnoj mjeri. SadaÅ¡njost je stoga takva da u pojedinim zemljama vlakovi voze 300 na sat, dok u Srbiji na pojedinim dionicama svega 30 kilometara na sat, kaže Jelica Putniković.
„U mnoge dijelove srpskog gospodarstva, a u željeznicu posebno, godinama nije dovoljno ulagano. Tako da od prometnog koridora, koji je nekada tekao do gotovo svakog sela u Srbiji, pruge sada funkcioniraju samo na magistralnim i međunarodnim pravcima, mnoge lokalne linije su ukinute, i ono što je možda najžalosnije, tim prugama se putuje jako sporo“, kaže Jelica Putniković.
Foto: Železnice Srbije
Kakva država – takva željeznica
Stanje željeznice je jako loÅ¡e, istiÄe za Deutsche Welle profesor Prometnog fakulteta Milan Marković. Infrastruktura je u loÅ¡em stanju, prevozna sredstva su takoÄ‘er u loÅ¡em stanju, i sve je to tako jer je željeznica ogledalo države. Kakva nam je država, takva nam je i željeznica, kaže profesor Marković.
„ZnaÄi, država ne uviÄ‘a važnost željeznica, to je ono Å¡to je osnovno. Ne razumiju da ukoliko željeznica nestane, da ćemo imati daleko veći broj prometnih nesreća na cestama, da ćemo imati daleko veća „angažiranja“ prostora, poÅ¡to željezniÄki kapaciteti u infrastrukturnom smislu zauzimaju mnogo manje prostora od cestovnih. Zatim, imat ćemo mnogo nezdraviju okolinu, jer željeznica daleko manje zagaÄ‘uje zrak od cestovnog prometa, s kojim je naravno konkurentna. I upravo iz tih razloga velike, jake privrede ulažu u željeznicu toliko koliko ulažu“, kaže Marković.
Nedostatak novca i pogrešna ulaganja
Željeznica svakako nije propala preko noći, skreće pažnju profesor Milan Marković. Potrebno je dosta vremena da se željeznica obnovi, ali isto tako i da se upropasti, Å¡to je i uÄinjeno tokom proteklih dvadesetak godina. DjelimiÄno, razlog leži u tome Å¡to nije bilo novaca, ali isto tako je i novac pogreÅ¡no ulagan, kaže Marković.
„Država nikada nije htjela željeznici da da onoliko sredstava koliko joj je stvarno bilo potrebno da bi se revitalizirala. A zauzvrat, država željeznicu nikada nije pitala kako ona te novce troši. Naravno, postoje i neki drugi razlozi zbog kojih država nikada nije htela pitati željeznicu kako ona taj novac troši, iako je znala kako ih troši, ali to već nije pitanje na koje bi trebao odgovor dati netko iz prometne struke već je to pitanje za nekog drugog“, kaže profesor Marković.
Potrebe Europe – nada za srpske pruge?
Kako je rijeÄ o velikom sustavu, potrebno je dosta ulaganja koja Srbija ne može pokriti iz budžeta, ocjenjuje Jelica Putniković. U tom smislu je znaÄajna obnova suradnje Srbije, Hrvatske i Slovenije na željezniÄkom koridoru 10, jer je to putni pravac koji je veoma važan i zapadnoeuropskim zemljama. To pruža izvjesnu nadu da će na neki naÄin ipak biti osiguran novac za revitalizaciju pružne mreže u Srbiji, kaže Putnikovićeva.
A. K.
Izvor: Deutsche welle, vlakovi.com